Iza nas je treći dan 2. Bistričke kazališne jeseni „Vende tam", a festivalska večer donijela je jednu od najiščekivanijih predstava ovogodišnjeg izdanja - „Mare, #ženamajkaglumica" Marijane Mikulić. Za ovu se predstavu tražila i karta više, a festivalska dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.
Predstava je publiku odmah uvukla u svoj intimni svijet. Marijana Mikulić svoju je osobnu priču i vlastita iskustva pretočila u kazališnu formu koja istodobno nasmijava, dira i tjera na razmišljanje. „Mare" je iskrena, neposredna i životna predstava u kojoj se red smijeha izmjenjuje s redom suza, a ozbiljni i dramski trenuci neprestano isprepliću s komičnim situacijama.
Upravo je u toj iskrenosti njezina najveća snaga. Ono što na prvi pogled djeluje kao osobna ispovijest jedne glumice, vrlo brzo postaje nešto s čime se može poistovjetiti gotovo svatko. Problemi svakodnevice, majčinstvo, odnosi, očekivanja, pritisci i potraga za vlastitim prostorom pretočeni su u priču koja djeluje gotovo poput svojevrsne kazališne terapije – gledatelj se smije, prepoznaje, a u pojedinim trenucima možda i suočava sa samim sobom.
Marijana Mikulić kroz lik Mare pokazala je koliko kazalište može biti osobno, neposredno i istodobno univerzalno. Publika je njezinu izvedbu nagradila velikim pljeskom, potvrđujući da je upravo ovakva iskrena komunikacija s gledateljem ono što kazalište čini živim.
Okrugli stol i interakcija s publikom
Nakon predstave uslijedio je i okrugli stol, a ovoga je puta razgovor s Marijanom Mikulić vodila studentica glume Marija Božić iz Rijeke, dok su za kamerama bile njezine kolegice Nika Grabušić iz Oroslavja i Ema Čajić iz Splita.
Posebnost razgovora bila je u tome što se uključila i sama publika, koja je glumici imala priliku postavljati pitanja uživo. Jedno od zanimljivijih odnosilo se na razliku između Mare na sceni i Marijane u svakodnevnom životu - postoji li zapravo razlika između njih dvije?
Marijana je odgovorila kako bi, zapravo, voljela da u svakodnevnom životu bude više Mare sa scene. Jer Mare svoje probleme ostavlja na pozornici – tamo ih proživi, odigra i završi, dok život nakon spuštanja zastora ipak nastavlja svojim tijekom.
Upravo je taj razgovor dodatno pokazao koliko je predstava „Mare, #ženamajkaglumica" otvorena prema publici. Ono što počinje kao kazališna predstava nakon posljednjeg naklona nastavlja živjeti kroz pitanja, razgovore i osobna prepoznavanja gledatelja.
Odluka žirija i zahvala sponzorima
Nakon završetka treće festivalske večeri, članice žirija imale su i priliku za zajedničko druženje i razgovor. U restoranu Hipokrat u Mariji Bistrici ugostili su ih naši domaćini, koji su tijekom svih festivalskih dana s velikom pažnjom i gostoprimstvom brinuli o našim izvođačima, gostima i festivalskom timu. Ovim putem zahvaljujemo restoranu Hipokrat na vrijednoj sponzorskoj podršci i tome što je bio dio ovogodišnje Bistričke kazališne jeseni.
Pred članicama žirija sada je najvažniji zadatak – odlučiti kome će pripasti ovogodišnje festivalske nagrade. O najboljim ostvarenjima odlučivat će predsjednica žirija Marija Borić Jerneić, te članica Kristina Krepela, a njihove odluke bit će poznate na završnoj svečanosti u nedjelju, 6. rujna, u 20 sati.
Nedjeljni program i humanitarna završnica
No festivalska nedjelja počinje puno ranije. U 10 sati ujutro na programu je revijalna predstava namijenjena našoj najmlađoj publici, djeci od 3 do 9 godina. U goste nam dolazi Teatar Gavran s dječjim igrokazom „Čudnovata avantura u muzeju“, koji će najmlađim posjetiteljima donijeti još jednu kazališnu avanturu i priliku da festivalsku pozornicu upoznaju kroz igru, maštu i zabavu.
Nakon svečane dodjele nagrada u 20 sati na pozornicu će ponovno stati domaćin festivala, najstarija dramska skupina Bistričkog teatra „Vende tam" iz Marije Bistrice, koja će izvesti Shakespeareovu „San ljetne noći".
Podsjećamo, sav prihod od prodanih ulaznica za domaćinsku predstavu bit će namijenjen za liječenje malene Nives. Na taj će način završna večer festivala, osim kazališta i slavlja, imati i jednu posebnu humanitarnu dimenziju.
Bistrička kazališna jesen tako ulazi u svoju završnicu uz nagrade, kazalište, publiku i zajedništvo, ali i s porukom da kazalište može biti puno više od predstave. Može biti susret, razgovor, prepoznavanje i pomoć drugome.