Pripremale su scenu, moderirale razgovore s glumcima i publikom te uređivale sadržaj za društvene mreže. Studentice glume s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Ema Čajić, Marija Božić i Nika Grabušić, otkrivaju kako je izgledao festivalski život "iznutra", što su naučile od starijih kolega i zašto iz Marije Bistrice odlaze pune dojmova.
Iza svakog uspješnog festivala stoji nevidljiva, ali ključna energija ona volonterska. Na ovogodišnjem izdanju festivala Druga bistrička kazališna jesen, posebnu ulogu imale su tri studentice glume s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci (Odsjek za glumu).
Ema Čajić, Marija Božić i Nika Grabušić četiri su dana udahnule puni festivalski ritam: vodile su i moderirale okrugle stolove te razgovore s glumcima i publikom nakon predstava, sadržajno oblikovale objave za društvene mreže, ali i pomagale oko same pripreme scene.
S njima smo razgovarali o dojmovima, glumačkim lekcijama izvan učionice i atmosferi koja ih je dočekala u Mariji Bistrici.
Ema Čajić (Split): "Gledati kako jedan festival funkcionira iznutra neprocjenjivo je iskustvo"
Je li tvoje sudjelovanje na festivalu ispunilo tvoja očekivanja?
,,Definitivno jest. Sudjelovanje na festivalu bilo je jedno predivno iskustvo koje ću sigurno još dugo pamtiti. Iskreno, cijelo iskustvo je čak nadmašilo moja očekivanja. Osim što sam imala priliku upoznati nove ljude i steći nova iskustva, posebno mi je značilo biti dio cijele festivalske atmosfere i sudjelovati u svemu što se događalo tijekom ta četiri dana."
Što bi izdvojila kao najkorisnije za sebe kao buduću glumicu?
"Definitivno bih izdvojila savjete i iskustva starijih kolega. Bilo mi je jako vrijedno upoznati ih malo dublje, razgovarati s njima i čuti njihova iskustva s akademije, kao i njihov put kroz studiranje i glumu. Takvi razgovori su mi puno značili jer sam mogla čuti iskrena iskustva iz prve ruke, ali i dobiti nove perspektive i savjete koji će mi sigurno koristiti u daljnjem radu i školovanju.
Osim toga, samo sudjelovanje u volonterskom timu bilo mi je korisno jer sam imala priliku vidjeti kako jedan festival funkcionira iznutra i koliko je truda, suradnje i organizacije potrebno da bi sve izgledalo onako kako izgleda publici."
Kakav je dojam na tebe ostavila Marija Bistrica?
"Pre-pre-predivno! Marija Bistrica me stvarno oduševila. Atmosfera, ljudi, cijelo mjesto i energija festivala ostavili su na mene jako lijep dojam. Četiri dana su mi prošla nevjerojatno brzo i iskreno bih voljela da je sve trajalo još duže. Mislim da je upravo spoj predivnog mjesta, ljudi i cijelog festivalskog iskustva učinio ovo putovanje toliko posebnim."
Marija Božić (Rijeka): "Fascinantno je vidjeti kako je kazalište postalo dio života ove zajednice"
Kako opisuješ svoje festivalsko iskustvo u Mariji Bistrici?
"Moje sudjelovanje na festivalu definitivno je ispunilo, ali i nadmašilo moja očekivanja. Ono što me možda najviše fasciniralo jest činjenica da je Nevena [op.a. umjetnička voditeljica] u jednom tako malom mjestu uspjela stvoriti nešto što zaista živi. Nije samo riječ o tome da se festival održava, nego o tome da postoji kontinuitet dolaska ljudi u kazalište i da je kazalište postalo dio života jedne zajednice. Mislim da je to ogroman uspjeh i nešto što me posebno dirnulo.
Osim samog festivala, jako mi je značila atmosfera među ljudima. Svi s kojima sam surađivala bili su nevjerojatno dragi i pristupačni, a ono što mi je možda bilo najljepše jest koliko se osjeti da ti ljudi zaista vole ono što rade. To se osjeti u svakom segmentu festivala, čak i u trenucima kada nešto ne ide baš prema planu. Upravo ta ljubav prema kazalištu i neka zajednička, pozitivna energija učinile su cijelo iskustvo posebnim."
Što ti je kao studentici glume donio rad u volonterskom timu?
„Najkorisnije mi je bilo upravo to što sam kazalište mogla promatrati izvan same pozicije glumice. Kao studentica glume puno razmišljam o onome što se događa na sceni, o glumcu, tekstu, liku i izvedbi, a ovdje sam imala priliku vidjeti koliko je ljudi, energije, organizacije i ljubavi potrebno da bi jedna predstava uopće došla pred publiku.
Posebno mi je bilo vrijedno promatrati ljude koji stoje iza cijele priče i način na koji pristupaju svom poslu. Mislim da kao mlada glumica trebam učiti ne samo od onoga što vidim na sceni, nego i od ljudi koji stvaraju prostor u kojem se kazalište može dogoditi. Ova četiri dana su mi zato bila važna i kao iskustvo rada u timu, komunikacije s ljudima i upoznavanja festivalskog života, ali i kao podsjetnik na to zašto se uopće bavimo kazalištem - da dopiremo do ljudi."
Kakve dojmove nosiš iz samog mjesta?
„Marija Bistrica mi se jako svidjela. Prvenstveno me osvojio taj neki mir koji sam tamo osjetila. Sve mi je djelovalo sporije i smirenije nego u mojoj svakodnevici. Posebno su mi ostale u sjećanju večeri svježiji zrak, mir i osjećaj da na trenutak možeš stati i samo biti prisutan u prostoru u kojem se nalaziš.
Mislim da je upravo taj ambijent dodatno pridonio cijelom iskustvu festivala. Lijepo mi je bilo što se uz kazalište istovremeno događa i taj neki mirniji život mjesta. Upoznala sam divne ljude, provela četiri intenzivna, ali jako lijepa dana i iz Marije Bistrice odlazim s osjećajem da sam doživjela nešto što ću sigurno pamtiti."
Nika Grabušić (Oroslavje): "Gledajući kolege na sceni, dobiješ nekoliko dodatnih satova glume"
Kako gledaš na sudjelovanje na Drugoj bistričkoj kazališnoj jeseni?
„Naravno da su moja očekivanja ispunjena. Ovaj festival odiše posebnom energijom koja vam se vrlo brzo uvuče pod kožu. Najviše su za to zaslužni ljudi volonteri koji tolikim srcem pristupaju svakom zadatku, što vas jednostavno natjera da i sami date svoj maksimum. Velika je čast biti dio ovakve ideje koja ostavlja trag, ali i postavlja temelje kazališne scene u ovom dijelu Hrvatskog zagorja, pa i šire."
Što te se najviše dojmilo iz perspektive glumačkog poziva?
„Ono što mogu izdvojiti kao najkorisnije svakako je susret i razgovor s glumcima koji ti omoguće 'par dodatnih satova glume' dok ih samo gledaš kako 'žive' na sceni. Svatko od njih donio je svoj dio znanja i iskustva koji te natjeraju na još dublje promišljanje o ovom poslu.
No, najzahvalnija sam što kroz festival obavljamo poslove kojima sudjelujemo u pripremi scene to su poslovi koje publika često ne vidi. Upravo tada više učiš, cijeniš i poštuješ sve te ljude koji u kazalištu brinu da se sve odvija usklađeno."
S obzirom na to da si iz bliskog Oroslavja, kakav je osjećaj raditi u Mariji Bistrici?
„Marija Bistrica je moj drugi dom, tako da mi kod svakog dolaska dodatno zaigra srce, posebno zato što u posljednje vrijeme nemam priliku često biti ovdje. Uvijek se iznova obradujem svakom poznatom, ali i manje poznatom licu koje stigne u ovo kazalište i posjeti Teatar 'Vende TAM'."
Spoj mladosti, učenja i kazališne strasti
Kroz četiri intenzivna dana, Ema, Marija i Nika pokazale su kako mlađe generacije akademski obrazovanih umjetnica ne samo da vole scenu, već razumiju i iznimnu važnost zajednice, organizacije i "nevidljivog" tehničkog rada iza kulisa. Njegujući razgovor s publikom i stvarajući ugodnu atmosferu nakon svake izvedbe, studentice riječke Akademije dale su neprocjenjiv doprinos uspjehu ovogodišnje Bistričke kazališne jeseni, a Mariju Bistricu napustile obogaćene dragocjenim iskustvom koje će nositi kroz cijeli svoj profesionalni put.
